Dižemo silne zidove svojih ego tripova a iza njih smo usamljene skitnice najgore je kad desi se da u trenu nestane ono što gradili smo sad je prazan hram Kako se lako odreći jedni drugoga sve svete stvari danas ništa ne znače negdje u tami prkosi pravednik koji doziva vjetar što utjehom će izbrisati bol Ref. 2x Pusti nek' misle što hoće Opet prkosim u tami ovog' puta nema vraćanja ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja pamtim sreću koja traje duplo manje malo procvjeta pa se pretvori u sranje I kad postanem princ drugi dan sam opet žaba umoran i nemoćan k'o neka stara baba sve je usporeno opet osjećam se grogi sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi Odbijam bit' provociran, odbijam bit' iznerviran odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran Zašto više nismo ljudi dobre volje zašto naše nevalja a tuđe je bolje zašto sve što raste mi režemo u korijenu zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu a svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog' na njemu nema dosta hrane al' Ima metak za svakog' Ref. 2x Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli i tko su svi ti umjetni idoli govore sorry kad za milost se moli a reklame im govore kako se živi i voli Zato opet opet idem nazad duboko ispod, dublje nego ikad gdje visoko je pod i bit će mi dobro sve nevažno proč' će a do tada puštam ih nek' misle šta hoće Ref. 2x