U kafani jedne ljetne noći sjedio sam ja sa društvom svojim i nad'o se da bi mogla doći jedna žena koju ludo volim I došla je al' bolje da nije donijela je samo bol i muku suze nisam mogao da skrijem sa drugim se držala za ruku I sjela je baš kraj moga stola a glas nisam mogo da joj čujem nemogoh se okrenuti od bola ni pogledom da je pomilujem I pjevač je odigrao svoje vidio je moju suzu svaku zapjev'o je samo za nas dvoje zapjev'o je pjesmu o rastanku I njoj je to valjda teško palo pa je odma ustala i pošla umalo mi srce nije stalo kad je sa njim pored mene prošla Tužno gledan od drugova svojih pogled nisam skidao sa čaše bio je to kraj nadanja mojih bio je to kraj ljubavi naše